Nakon 36 godina popularni rally preselio je u oklicu Rijeke. Zbog velikih financijskih problema i ponajviše zbog nikakvog interesa naše metropole, AK Delta je morala ispustiti ovaj rally iz svoje organizacije. Tako je ovogodišnji rally organizirao HAKS u suradnji sa ASPGŽ. Bez obzira na to jake snage AK Stubaki uputile su se na rally koji se boduje dvostruko u sezoni. Iz prve ruke doživljaje prepirčava sam Dario:
Auto smo složili do kraja tek par dana prije rallya. Bilo je još brdo sitnica za završit... novi ovjes mi nije stigel tak da smo posudili prednji ovjes od Peruča (konkurencije). U petak je sve krenulo po planu, potrenirali smo i popisali sve, auto je složen i bili smo puni samopouzdanja... jedino kaj smo montirali kišne gume u strahu od nevremena pa se to pokazalo ko krivi izbor (za petak). 1. dan krečemo na prva dva brzinca, prvi ful opasan, skliski, vozimo s velikom rezervom, završimo super, rezultat ok, idemo na drugog i tu su počeli problemi. Nakon nekih 6 km ostajemo bez kočnica. Papučica propada na ful velikoj ravnici, zadnje prikoče sitnicu, taman da nas zabaci, skoro se razbijamo ali nekak prođemo i tak do kraja brzinca nekak na krumpire. U servisu ozračimo kočnice i promjenimo ulje s jačim. Mislili smo da 5.1 nije dosta. Opet prvi brzinac odvozimo super, skinemo još vrijeme, dolazimo na drugi brzinac i opet ista priča, nema kocniča! Vozimo prema Preluku na nočni kružni brzinac i upali se lampica od alternatora! Tu je sad ona priča: zovi marina da dofura alternator za sutra da promjenimo, fak, ipak nije alternator, samo stopica od pobude pukla. Odvozili taj kružni brzinac, nekak bez kočnica i pred kraj bez svijetla. Došli u servis veliki na kraju dana, promjenili opet ulje, nove pločice i složili zičicu od pobude. Krećemo u drugi dan opet puni samopouzdanja jer smo sve posložili... . 2. dan od jutra nevrijeme, kiša pljušti da jedva brisaći brišu, ajd super, barem imamo sve 4 kišne (makar su iz 2001). Sva 3 brzinca odvozimo ziheraški, čuvamo se za 2 lauf, rezultati super. Tolko akvaplaninga nisam doživjel u životu. Kad te odigne na nekih 130 na uskoj cesti, a ne vidiš joj kraja, prebrutalan filing, samo čekaš da te baci nekam. Idemo drugi lauf, sve ide po planu i na početku prvog brzinca, 20 metara od starta, vozimo se polako i samo čujem DUM! Ogromna grana je pala s drva drito na šajbu i malo je napukla. To nam je bilo valjda upozorenje za dalje jer taj brzinac smo imali jedno okretanje na blatu di ni terenci nemogu ravno, al sve ostalo ok. Na sljedečem brzincu, Crni Lug, veliko kočenje, (isto akvaplaning) pukne poluosovina i naš Croatia rally je tu službeno završen. Vučna služba nas vodi do rijeke u servis, tam dogovaramo da smijemo vozit idući dan budući da se prva dva dana boduju posebno, a treći posebno. Još uvijek imamo šanse osvojit nekakve bodove i doći do cilja, makar nebudemo u generalnom poretku rallya. E sad, treba nabavit dijelove, a usput otkrijemo da je nosač motora uzrok pucanja poluosovine, budući da je motor plesal lijevo, desno, izbacilo je križ van šalice. Opet nam uskače konkurencija; Peruč. Odemo do njegove radione, uzmemo nosač, presložimo dužu poluosovinu bez lagera, skinemo nosač i lager dolje i vozimo na slabijoj verziji. U 11 navečer vozimo auto u parc ferme i spremni smo za zadnji dan. 3. dan opet sunce, ali u brdima djeluje ko da bude kiše pa ostajemo na kišnim gumama i krečemo na najduži brzinac od 35km. Krečemo, jurimo, sve super i kad nakon nekih 20km opet ostajem bez kočnica. Isti problem ko i u petak! Nekak se dovučemo do kraja, odvozimo Učku i u servis. Na putu prema servisu skužimo da neke užasno struže i nabija. Pred servisom pogledamo desni kotač i skužimo da nam se lager uništil. U 20 min napokon montiramo trkače pločice skemijane i pripasane od drugog auta, mjenjamo komplet amortizer s glavčinom, pripasivamo duge šrafe s Tomovog auta jer je na drugoj glavčini šraf s maticom, a na rezervnoj samo navoj za duge šrafe ( tu ide najveća zahvala najjačoj ekipi u servisu - Tom, Rocky, Sheky, Paljiga, Anđelko i moj stari) Ekipe iz drugih boksova su se skupile da vide kaj se to događa u onom malom boksu. Završavamo auto za 19.5 minuta i dolazimo na izlaz iz servisa točno u svoju minutu. Krečemo na zadnja dva brzinca; ponavljanje prethodna dva. Kočnica je i dalje skroz nisko jer se jednostavno nije stiglo sve pošteno ozračiti. Odvozim brzinac 1.5 minutu brže nego prije samo zato jer cijelo vrijeme pumpam kočnicu lijevom (i po ravnici). Skinuli smo vremena i "uspješno" došli do cilja. Auto je već u radioni, kočnice su sve dolje, rade se armirani lajtunzi, reparacija svih čeljusti zbog pregrijavanja, novi ovjes i čekamo Rally Novi Vinodolski.
